Stanovništvo

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. g. općina Punat je imala 1876 stanovnika, od toga 1784 u samom Puntu. Dva su relevantna izvora podataka o stanovništvu Punta: podatci Državnog zavoda za statistiku te podatci Krčke biskupije. Ti se podatci često razlikuju jer je Krčka biskupija u stanovništvo ubrajala i privremeno odsutne pa je broj stanovnika prema crkvenim podatcima u pravilu bitno veći od broja prema podatcima državnih institucija. Prvi podatci o broju stanovnika potječu iz 1603. g. kada je bilo svega 100 stanovnika. Četiri su podatka iz 18. st; 1720. g. 306 stanovnika, a do konca stoljeća (1798. g.) se populacija povećala na 500. Tijekom 19. st. sačuvano je puno podataka spomenute Krčke biskupije. Između ostalih podataka, 1838. g. u Puntu je živjelo 909 žitelja, a 1850. g. 1100.

Prema tome, kroz dugi period od više stoljeća broj stanovništva je stagnirao ili rastao vrlo sporo. To je glavni razlog zašto se Punat poima kao mlađe naselja na otoku Krku iako to doista ono nije. Tek u drugoj polovini 19. st. dolazi do naglog porasta populacije, a otprilike u to vrijeme počinju i prva službena, državna mjerenja broja stanovnika.Stara Baška je uz Punat jedino naselje u općiniI prema podatcima državnih institucija i prema podatcima Krčke biskupije, tri su velike razdoblja kretanja broja stanovnika od sredine 19. st. do danas.

Prvo je bilo dugo razdoblje izrazito velikog povećanja populacije. To je razdoblje trajalo sve do 1939. g. kada je prema Krčkoj biskupiji u Puntu živjelo 3349 stanovnika, odnosno do 1921. g. kada je prema Državnom zavodu za statistiku Punat dosegao maksimalnih 2626 žitelja.

Zatim slijedi period stagnacije i pada broja stanovika, a koji je trajao sve do 1971. g., odnosno prema točnijim podatcima Krčke biskupije, do 1974. g. U tom je razdoblju broj žitelja prepolovljen odnosno spao na svega trećinu. 1971. g. popisano je samo 1390, a prema crkvenim podatcima 1400 žitelja. Razlog depopulaciji bio je snažan i dugotrajan proces emigracije. Taj je proces bio počeo puno ranije, još početkom 20. st. kada mnogi Puntari emigriraju u SAD, a nastavio se i nakon Drugog svjetskog rata, ali manje u prekooceanske zemlje, a više u veće gradove Rijeku, Zagreb. Međutim, dugotrajni emigracijski proces doveo je do pomanjkanja mlade populacije sposobne za reprodukciju pa je osim emigracije do pada broja stanovnika došlo i zbog negativnog prirodnog prirasta naročito nakon 1950-ih godina. Tako je npr. 1929. g. rođeno 49, a umrlo 32 žitelja, 1950. g. ih je rođeno i umrlo po 28, 1969. g. je rođeno samo 8 Puntara, a umrlo ih je 24, a najveće negativno prirodno kretanje zabilježeno je 1982. g. samo 4 rođena, a čak 30 umrlih (sve podatci Krčke biskupije).
 


Treći period je razdoblje ponovnog, ali sada blagog rasta broja stanovnika. To razdoblje traje 40-ak godina i očekuje se njegov daljnji lagani nastavak. Prema službenim podatcima, nakon najnižih 1390 žitelja popisanih 1971. g., slijedi 1546 žitelja 1981. g., 1696 žitelja 1991. g. i konačnih 1784 stanovnika prema spomenutom posljednjem popisu. Razlog ponovnog porasta populacije je u značajnim gospodarskom razvoju cijelog otoka pa i samog Punta, a zbog čega su emigracijski procesi uglavnom zaustavljeni, mnogo se Puntara vratilo, a značajan je broj doseljenog, nedomicilnog stanovništva. Zapravo, baza lokalnog stanovništva nije sposobna za pozitivno prirodno kretanje nego se upravo zahvaljujući imigraciji dopunjuje manjak prirodnog kretanja broja stanovništva pa i omogućava blagi porast ukupne populacije.

Međutim, veliki dio od spomenutog službenog broja stanovnika radi ili se školuje u Rijeci tako da je broj stalno naseljenih bitno manji i prema tvrdnjama puntarskog župnog ureda kreće se oko 1200-1400 stalnih žitelja.

Ljeti se broj stanovnika, zbog razvijenog turizma, poveća za nekoliko puta. Osim hotela, mnogih vikendica i brojnih apartmana, tome doprinose i tri autokampa. Početkom kolovoza na području Punta boravi oko 10 000 ljudi.